ponedjeljak, 09.01.2012.
Growing up is hard...
Vratih se ja nazad!
Nakon dugo vremena, sjetila sam se da bih mogla nešto i napisat. Upravo su me naživcirale određene osobe, ja se nadam da ću ih uskoro izbacit iz života, mislim da ću to uskoro doznat, ali zasad ih samo mogu držat na distanci, mislim da će to bit dovoljno. Tek za ne znam koliko godina shvatit će da sam bila u pravu (ako se imalo opamete). Ali dobro, glupe ljude ne možeš ništa naučit, a ja sam bila glupa šta sam uopće pokušavala... Ali dobro, imam i ja dane kad jednostavno ne mogu držat jezik za zubima pa ispadnem "glupa" zato jer sam u manjini, ali nema veze, navikla sam se na to, kao da mi te osobe nešto znače u životu.
Pored svega toga, u zadnje vrijeme kao da djeca postaju sve gluplja i gluplja, a cure sve droljastije i droljastije, iako ne znam kako je to moguće! Čitam random statuse i gledam random slike (Sliksoni FTW) i ne vjerujem svojim očima... Zadnje šta sam vidjela, dečko i curica, ako imaju 10 godina, na slikama glume da se seksaju! Onda statusi od mulica koje su tek ušle u pubertet: "Želim te, znam da ti želiš mene", "Znam da sam ti bila najbolja, nijedna nije kao ja", a da ne spominjem tek rječnik... Dobro, priznajem, nisam ni ja baš bila oličenje pristojnosti, ja i sad dosta psujem, prije sam znala i po fejsu (bila sam poprilično buntovna i ogorčena kao tinejdžerica, da, svjesna sam toga i sramim se toga i stvarno mi je žao svih koje sam povrijedila u to doba, nisu zaslužili, nadam se da su mi oprostili, pogotovo cure s mažoretkinja i par osoba iz srednje), ali sad sam shvatila da fejs zapravo na neki način izvlači ono najgore iz nas, prikazujemo svoj život u drugačijem, boljem svjetlu nego što zapravo je, dokazivanje da smo bolji, stavljamo samo slike na kojima smo dobro ispali, da ne bi netko slučajno vidio kako izgledamo bez šminke kad nam se baš taj dan pojavio ogroman prištić na licu i, naravno, potajno se nadamo da je onu curu koju ne podnosimo ostavio dečko ili joj se desilo nešto što bi moglo utjecati pozitivno na nas. Da ne pričam o stalkanju bivših i nadanju da mu je život mizeran i ne znam ni ja šta. Znam, to je grozno, ali mislim da smo svi nešto od ovoga bar jednom pomislili/napravili? Btw, ne, ne stalkam svog bivšeg, s jednim sam u savršenom dobrom odnosu, a drugi me odlučio ignorirati kad sam našla novog dečka, tako da me iskreno nije briga šta mu je sa životom i nadam se da je našao novu curu koja će trpjeti one gluposti koje ja nisam više mogla (isto tako se nadam da joj neće radit nikakve gluposti!) Btw, već vidim njegov komentar na ovo: "Šta ova izmišlja? O kakvim glupostima priča?" Priznajem, nisam bila savršena cura, imala sam i ja svojih mušica, ali bogami nije ni on bio svetac. Svatko radi pogreške, samo se nadam da je on naučio iz njegovih kao što sam i ja iz svojih.
Evo, mogu iskreno reći da sam ja svjesna (skoro) svih svojih pogrešaka koje sam ikad napravila, bilo namjerno ili slučajno, ponavljam - nitko nije savršen, svatko ima neko razdoblje u kojem misli da je najpametniji na svijetu, pa nakon nekoliko godina shvatiš u kakvoj si zabludi bio... Ja sam pred nekoliko godina isto mislila da sam popila svu pamet ovog svijeta, ali sad vidim koliko sam u krivu bila.
Istina je što kažu - što si stariji, to više shvaćaš koliko malo zapravo znaš.
- 12:14 -
