subota, 30.03.2013.

Jedna lijepa nedjelja u Puli

Prošli vikend provela sam cijelu nedjelju u predivnoj Puli u kojoj nas je, nažalost, dočekalo ružno vrijeme. Ali za razliku od vremena, atmosfera je bila u potpunosti drugačija. Kako, pitate se. Pa, zamislite hrpu lijepih djevojaka u jednoj dvorani kako u svojim mažoret uniformama rade ono što najviše vole - plešu! Bilo je ni više ni manje nego 7 timova mažoretkinja iz različitih dijelova zapadne i južne Hrvatske, i to redom iz: Gospića, Karlovca, Ogulina, Pule, Rijeke, Ugljana i Umaga. Kao članica Prvih riječkih mažoretkinja (ilitiga PRM), provela sam cijeli dan s njima, vjerno čuvajući svoj fotoaparat uz sebe kako bih zabilježila čim više trenutaka ovog natjecanja. Iako sam možda malo pretjerala sa slikanjem jer mi se prije koreografiranog dijela juniorki baterija, nažalost ispraznila. Ali jedan dio sam ipak odučila podijeliti s vama, pa krenimo!

Iz Rijeke (točnije, Gornje Vežice) se krenulo u 7 i pol, a atmosfera u autobusu je bila poprilično dobra, iako sam većinu prespavala jer sam još bila umorna od posla. Iskreno, ne sjećam se točno kad smo stigle u Pulu, ali znam da smo radili cijeli krug oko škole dok nismo našle ulaz. Smjestile smo se u našu učionicu, neke su popile kavu, neke su odmah prionule na šminkanje i frizure, a neke su išle do dvorane postaviti transparente i vidjeti kako sve to izgleda. Pa eto par slika iz dvorane:



Nakon toga, vratila sam se u učionicu, di je šminkanje teklo punom parom. Naše blizanke, šta bi mi bez vas? wink



Nisu ih ni stigle našminkat do kraja, a već su nas zvali da se pojavimo na službenim treninzima. Naravno da sam se smjestila na tribine i, mogu reć, malo previše iscrpila svoj fotić. Od toliko divnih slika, odlučila sam izdvojit nekoliko najdražih od svakog tima. Pa, mislim da će se neke cure prepoznat, iako mi je trebalo neko vrijeme da prepoznam timove i uzraste u civilu. S obzirom da sam slike raspodjelila po timovima, ići ću nekim alfabetskim redom, tako da ćemo krenut sa Gospićem:



Kali:



Nastavljamo u plavoj boji - Karlovac:



Pa se vraćamo na crveno - Ogulin:



Slijede predivne domaćice - Puležanke:



Zatim moje mažoRi:



I treninge zaključujem sa Umagom:



Nakon šta su sve cure ispipale teren i još jednom ponovile svoje defilee, mi smo ušle u završnu fazu šminkanja, frizura i ostalih sitnica da bi bile spremne za ceremoniju otvaranja natjecanja, pa su tako, sa svim ćufićima na svom mjestu, cure krenule prema dvorani, gdje sam ih, kao i ostale timove, spremno dočekala sa svojim sve slabijim i slabijim aparatom. A ovako je to izgledalo:



Natjecanje se, kao i uvijek, započelo sa paradnim defileom kadetkinja. Prve su nam se predstavile Umaške mažoretkinje:



Nakon toga je uslijedio Ogulin:



Zatim kadetkinje Karlovčanki:



I za kraj, naše male domaćice - Pula:



Kako su domaćice zatvorile svoj kadetski dio defilea, tako su juniorski dio također otvorile Puljanke:



Nakon njih su se predstavile Gospićke juniorke:




Uslijedile su predivne Karlovčanke (Karlovčanka?):



Posljednje su svoje znanje i vještine pokazale mažoretkinje otoka Ugljana - Kali:



Nakon šta smo pogledali i juniorski dio, na red su došle i seniorke, započevši sa Gospićem:



Kako se bližio kraj Gospićkog defilea, tako je stanje na tribinama do mene postajalo sve nervoznije. U iščekivanju našeg tima, sve naše navijačice su pripremile grla i pompone i glasno i strasno navijale za svoju Rijeku!
Kako sam inače nervozna osoba, nisam uspjela snimit dobre slike svog tima, koliko su mi se ruke tresle. Ali ipak je nešto izašlo wink



Nakon plavo bijele Rijeke, uslijedio je crveno žuti Ogulin:



Ne selimo se dugo, tako da nastavljamo dalje sa Karlovčankama (i curom koja me neopisivo podsjeća na glumicu Amandu Seyfried, ali sa smeđom kosom):



A paradni dio su zatvorile domaćice, kako seniorski, tako i sveukupni:



I nakon šta su svi otplesali svoje defilee (zadovoljni/nezadovoljni?), uslijedila je pauza koju smo iskoristile da nešto prigrizemo, malo se prošetamo i, kad se napravilo borilište za neformacije i koreografije, da vidimo i te treninge. To slikanje sam preskočila kako bih uštedila bateriju, ali uspjela sam poslikati neformacije i koreografirani dio kadetkinja. A i ulovila sam male Umaške mažoretkinje, pa sam željela i to podijelit s vama:



S obzirom da se premalo cura prijavilo za neformacijski dio juniorki, preostale su nam samo seniorke. Led je probila Karlovčanka (ispričavam se, nisam zapamtila imena cura, pa mi netko slobodno može javit, ako želi, da ih imenujem sretan)



Nakon toga vidjeli smo solo Ogulinskih mažoretkinja:



Svoje znanje pokazala nam je i predstavnica Pulskih mažoretkinja:



Uslijedio je Gospić sa svojom "solisticom":



I kao šećer na kraju - riječka predstavnica (i predvodnica) - Ivana Rakić, uz vjernu podršku svojih navijačica:



Kako smo sola završili s Rijekom, tako smo dua započeli - isto s Rijekom! Predstavile su nam se Amalija Jurin i Kristina Tolj, i ja mogu reć da bolji duo od ovoga nisam vidjela (sorry twinsi...), recite šta želite, ali to je prvi put da me neki duo rasplakao...



Nakon dvije Riječanke, uslijedile su dvije Puljanke:



Zatim su nam se predstavile Karlovčanke sa svojim duom:



I kraj neformacija zaključile su Gospićke mažoretkinje:



Nakon neformacijskog dijela, nastavili smo sa koreografiranim dijelom, kojega su otvorile kadetkinje Pulskih mažoretkinja:



Nakon njih, predstavile su nam se Karlovčanke:



Uslijedile su Ogulinske kadetkinje:



Kadetski dio zatvorile su iste one koje su ga i započele - Umaške mažoretkinje:



I time sam stigla do kraja zaliha svojih fotografija sa aparata, ostatak mi je na mobitelu, a kako nisam nabavila kabel za njega, do daljnjega nema slika. Ali ukratko ću vam prepričati što je bilo. Naravno, nastavio se koreografirani dio juniorki i seniorki, nakon čega su nas zabavile Halubajke s Viškova i male Umaške mažoretkinje. Nakon toga, sve Pulske mažoretkinje su usred dvorane napravile veliko zeleno srce za malu Noru, svaka čast, cure! I dok smo čekale rezultate, sve smo se skupile i odlučile se zabaviti uz glazbu i ples, a kako je vrijeme išlo, bile smo sve nervoznije jer se sve to odužilo, kako smo čuli, bilo je tehničkih poteškoća, ali na kraju je sve ispalo u redu, prošlo je proglašenje, bilo je smijeha, suza, veselja, tuge, ovisi kako kome. Ako vas zanimaju rezultati slobodno pogledajte na hms.blog.hr (obavezno blog, jer ćete inače doć na Hrvatski mačevalački savez wink).

Ako želite komentirati, komentirajte slobodno, ali molim bez ružnih komentara, ovo je moj osobni blog i sve što sam napisala je moje osobno mišljenje, ako se slažete samnom, drago mi je, ako ne, ne morate, ali, još jednom vas molim, bez ružnih komentara i vrijeđanja, nadam se da nisam nikoga uvrijedila, ako jesam, ispričavam se. Nadam se da se vidimo i na državnom natjecanju u Karlovcu (u prijevodu, nadam se godišnjem u 5. mjesecu wink)


Ps, ako netko želi da se neka slika makne, slobodno napišite. A ako možda želite da vam pošaljem ostale slike vaših timova, slobodno mi se javite! sretan

- 22:10 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 03.11.2012.

New chapter?

Nakon nekoliko mjeseci ne pisanja, najviše iz razloga jer sam vratila fejs, odlučila sam nešto napisati. Oni koji nisu uključeni u moj život, evo najbitnijih stvari: od 7. mjeseca radim u Plodinama, počela na Kukuljanovu na obuci, sad sam u ZTC-u i mogu reći da sam iskreno zadovoljna. Druga, jako bitna stavka, nakon malo više od 3 godine, ponovo sam single. Nisam u kurcu, nije ni on (bar mi tako kaže, a tako mi i djeluje) i, iako mi je malo čudno, mogu reć da sam sretna sa svojim životom. Imam posao, prošla sam kroz nevjerojatno lijep prekid i imam nekolicinu prijatelja bez kojih ne znam šta bih, pogotovo bez Tare, budući da sam kod nje većinu svog slobodnog vremena smijeh

Trenutno sam u fazi muzike, otkrivam neke nove stvari, ili, bolje rečeno, ponovo ih otkrivam, Npr, danas sam slučajno na youtube-u naišla na stranicu od Amasica aka Janicka, ima predobre covere Green daya (isti glas kao i Billie Joe), a i ostalih stvari, rock verzija "Hey, soul sister" i "I'm sexy and I know it", covere drugih stvari i bendova sličnih Green dayu. A usput, lik je sladak, ima predivne oči, odličan smisao za humor i pre pre predivan glas. I onda počnem razmišljat zašto ljudi slušaju sve one gluposti, pogotovo kod nas, kad postoje ljudi (kao što je Janick, Odi Acoustic, Tom DeLonge), koji su u stanju stvorit nešto predivno, nešto od srca i nešto što vole. Ne razumijem kako ljudi to ne mogu prepoznat, po čemu oni biraju muziku koju će slušat? U zadnje vrijeme, to kao da ide "a, vidi, ovo je hit, ovo svi slušaju, pa ću i ja!", pa se tako po stanicama (i Plodinama) vrte neke bižuterije, luzeri, bred pitovi i ostale gluposti koje su postale hitovi jer je netko tako rekao, a ljudi su kao ovce, pa ne razmišljaju svojom glavom, nego se samo stapaju u gomili. Ja sam uvijek bila nekako drukčija od ostalih, nikako se nisam uklapala nigdje, kao da sam (nesvjesno?) odbijala biti kao svi ostali, razmišljala sam svojom glavom i, bez obzira šta sam zbog toga bila "outcast", čak i kao mulica sam se držala nekih svojih principa. Imala sam nekolicinu prijatelja, od kojih je jedna još uvijek tu uz mene kada god je zatrebam i zbog nje mi nije žao šta sam bila "outcast" sretan

Evo, počela me lovit alergija, jučer smo ispraznili stan u Lovranu, ulovila me nostalgija, ali bogami i kihanje. Ispraznila sam kutiju pred 10tak min, pa sam sad počela kihat.
Uglavnom, novo poglavlje u mom životu počinje, ja ga namjeravam iskoristit najbolje šta mogu i potrudit ću se da ne propustim niti jedan dobar trenutak yes

- 21:43 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 02.05.2012.

Prati lopticu!

Budući da je jučer bio 1. maj, moji dragi Spinčići su cijelo jutro (i zoru!) proveli svirajući po mještascima u okolici Rijeke. Tako su, oko 9 ujutro, stigli i do Čavli, di ih je, tradicionalno već 3. godinu zaredom, dočekala moja malenkost sa svojim vjernim fotoaparatom. Pa evo da podijelim par lijepih sličica s vama!













Nakon tih silnih nastupa (koji su potrajali do 13 sati), peterac sa posljednje slike se uputio prema Slovenskoj granici na piknik i mogu reći da je dan bio savršeno ispunjen. Rasprotrli smo dekice i od sunca sakrili pijaču i hranu koja nas je čekala nakon partije poprilično razuzdanog badmintona (barem šta se Andree tiče thumbup) sa spektakularnom izvedbom baleta ala Padovan, Patrikovim slučajnim gađanjem Andree reketom u glavu (nije ju pogodio) i Vendinim bacanjem rekete kako bi pogodila lopticu. Nakon šta smo se fino napapali i utažili žeđ radlerima i cedevitom (hej, neki ovdje i voze!), nastavili smo izležavati se na suncu i uživati u povremenim naletima vjetra, koji su se, kao za inat, pojačali kad smo krenuli drugu partiju badmintona. Tako su Andrea i Padovan lupali kontra vjetra, ali loptica im se uporno vraćala, a ako bi slučajno došla do druge strane do Patrika, on bi, naravno, zamahnuo svom snagom pa je Andrea istegnula rame pokušavajući je uloviti. Nakon te, nadasve vjetrovite partije (prati lopticu, prati lopticu!), odlučili smo da je vrijeme za odlazak, a isto tako smo i shvatili da se nismo slikali, pa smo odlučili napraviti jednu grupnu fotkicu:



A u prilogu slijedi: pospremanje, moja i Padovanova borba oko dekice i, na kraju - odlazak.







Kao što sam napisala i u zadnjem postu, bilo je odlično i nadam se da će biti još puno puno ovakvih druženja! wave

- 10:42 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

subota, 21.04.2012.

Rolih in the deep...

Evo, nakon šta su se malo slegli dojmovi i kad sam došla k sebi od sinoćnje večeri, mogu reći (i napisati) da sam se jutros vratila s najbolje maturalne zabave ikada! Hvala Vendi što si me pozvala i, naravno, ostatku ekipe koji je jučer bio u Kvarneru šta je učinio ovu noć tako posebnom! Da se ne zaboravi, odlučila sam staviti par slikica, da imam za uspomenu, a započet ću sa izlaskom:



Evo i par slika moje uživancije u muškom društvu (bez brige, imala sam i ja odličnog partnera wink)



Naš muški dio - P na kvadrat (Patrik i Padovan) i muzikantice koje su dodatno pojačale naš ženski tim (Sunči i Andrea)



I za kraj, slika naše maturantice:



Proveli smo se kao nikada u životu, te se iskreno nadam da će ovakvih noći biti još puno puno! party


- 20:16 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.04.2012.

F*ck that sh*t!

Upravo sam došla iz dnevnog u sobu, 5 minuta sam gledala "Krv nije voda" i dođe mi da gađam televiziju. Mulica ima 18 godina, radi probleme u školi, nasilna prema profesorima i drugim učenicima, zatrudnila s dečkom (koji njoj je vršnjak), žali se kako nije fer šta su je izbacili iz škole i ide pušit (dok je u drugom stanju), pa je dečko izbaci iz stana jer pretjeruje, a onda se ona pravi žrtvom. I to još one zagrebačke spike "Joj, pa kak možete bit takvi prema meni, kaj sam vam ja napravila, da, ja sam sad najgora osoba na svijetu"... Ne znam zašto takve gluposti uopće prikazuju na televiziji, a ako takvi ljudi stvarno postoje, ja ne znam na šta je ovaj svijet spao... Isto kao i ona emisija "My sweet sixteen", mama joj kupi za 16 rođendan auto, a ona počne plakat, pizdit i derat se na mamu da joj je upropastila rođendan jer nije dobila onaj auto koji je htjela. Molim? Ja imam 20 godina i s mamom dijelim 19 - godišnju Opel Astru i meni je super! Mislim, ako ćemo iskreno, to su sve roditelji krivi, sve ovisi o tome kako ti odgojiš dijete i kako se ponašaš prema njemu. Ako mu stalno nešto kupuješ i puštaš mu da sve radi - normalno da će ispast katastrofa! Ja sam kao mala isto zajebavala svog brata (koji me 9 godina stariji), zajebavala sam ga, pa kad mu je dopizdilo me udario. Ja sam, normalno, išla plakat mami, a ona mi je na to odgovorila: "Pa neka ti je, kad ga provociraš". I odonda ga više nisam zajebavala. Isto kao i moj Dragi, kad je nešto napravio ili pretjerao s nečim, tjedan dana nije dobio čokolade ili tako nešto, ali stvar je u tome da su mu oduzeli nešto šta je volio, kao i meni u osnovnoj - kad sam imala loše ocjene 2 tjedna nisam smjela ić na mažoretkinje - i to je mene ubilo! Ali poanta je u tome da će dijete biti takvo kakvim ga odgojiš. Dosta roditelja razmazi svoje dijete, pa onda za 10-15 godina kuka kako mu se to dijete ponaša, zašto se toliko opija, puši, ima loše ocijene, zašto su ga izbacili iz škole... I na kraju okrive društvo, jer, naravno, za sve je krivo društvo u kojem se dijete nalazi, roditelj ga je savršeno odgojio, ali ga je društvo pokvarilo! Znala sam se i ja nać u društvu di su svi pušili i htjeli se opijat i ne znam ni ja šta, ali ja nisam htjela pa sam zbog toga bila outcast. I znate šta? Nije mi uopće žao! Nisam bila "cool" kao i svi ostali, ali sam barem bila svoja, ja se znam zabavit i bez alkohola, molim lijepo. Dovoljno sam blesava i bez njega, kako uvijek kažem, ne idem van da se opijem, ali znam popit koju pivu ili lovranski, tek toliko da se malo opustim, ako mi se pije! party

Uglavnom, mislim da ste shvatili poantu ovog posta, ovaj svijet ide sve više u kurac, i ja, iskreno, ne znam čemu sve to? Meni je najljepše doba bilo kada sam bila mala i kada smo se svi igrali vani u selu, nije bitno šta smo igrali, tko je pobjeđivao, tko je bio popularan a tko ne, ja sam imala dvije prijateljice i njih dvije su bile najbolje prijateljice inače i obje su bile najpopularnije u razredu, ali to nam preko ljeta nije smetalo, iako su njih dvije bile bliže, to se, naravno, uvijek primjećivalo, meni to nikad nije smetalo, imala sam i ja najboljeg prijatelja (za kojeg su svi mislili da mi je dečko, naravno nono), ali to je sve bilo toliko nebitno kad bi se svi našli u selu. A sad, djeca od 10 godina vise po fejsu i natječu se koja će cura imat najdroljastiju sliku na fejsu (naravno, uređenu u fotošopu sa uberkul riječima neke cajke za koje uopće ne znaju ni šta znače... Ako znaju, onda ovaj svijet STVARNO ide u kurac!) Mislim, cure se sexaju sa 12 godina (ja sam onda tek stvari dobila, a sama pomisao na sex je došla u 8 razredu, iako mislim da je i to prerano, ali jebiga, društvo nam je to tako nametnulo, u časopisima, na televiziji...), oblače minjake, dekoltee do pupka, stavljaju tone šminke, i onda se žale kako su muški odvratni, da samo žele sex. Normalno da vas samo žele iskoristiti, kad se tako ponašate i dajete im da u vama vide fufice bez mozga, a zapravo ste možda baš simpatične cure u koje bi se svaki dečko zaljubio. Ja, na primjer, nikad ne bih spavala s nekim samo za jednu noć, zbog toga me i jedan lik otkantao, i, iskreno, nije mi žao, jer sam zbog takvog stava tu gdje jesam. Da nisam takva, ja sad ne bih bila sa svojim dragim, da sam ja s njim spavala kad smo se upoznali, mislite da bi se on zaljubio u mene i da bi sutra navečer slavili 2 godine i 8 mjeseci?

Btw, ljubavi, sretnih ti dva i osam! Nadam se da će biti i obrnuto, ali spojeno u godinama (if you know what I mean) kiss

- 19:43 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 10.02.2012.

I'll be there for you...

Odlučila sam danas se javiti, makar to bilo i preko kompa (inače je to preko netbooka), jer mislim da je krajnje vrijeme da napišem ono šta sam već neko vrijeme namjeravala. U ovom postu namjeravam pisat o prijateljstvima, pogotovo o onima preko fejsa. U posljednje vrijeme sve više se čujemo, dogovaramo i komuniciramo preko fejsa, a sve manje ljudi se zapravo viđa uživo. Svaka čast izuzecima, ali ja osobno sam nekoliko ljudi izgubila zbog tog čuvenog fejsa. Proklet bio dan kad sam ga napravila i navukla se na njega!!! namcor

Isto tako sam primjetila, da ljudi i kad se vide, ili pričaju o fejsu ili su na njemu preko mobitela, što je postalo stvarno tužno. Iskreno, ja isto znam spadat u te ljude, sad kad sam počela radit svako malo iz dosade provjeravam šta ima novo na njemu, a isto tako mi se zna desit da dok pričam s Dragim spomenem ako je vidio ovo ili ono na fejsu taj i taj dan... Kad sam njemu rekla da razmišljam o brisanju fejsa prvo šta me pitalo bilo je: "Jel imaš sve naše slike na kompu?" "Imam." "E onda ga briši." I stvarno razmišljam da to napravim, jer, iskreno, želim vidjeti koliko će ljudi ostat uz mene i bez tog fejsa, a ne sad prijatelji smo jer se imamo na fejsu, a vidimo se za rođendane i kad se sretnemo u gradu ili negdje (ako i tada). Takvi prijatelji mi ni nisu pravi prijatelji, koji te zovu preko fejsa samo kad njima nešto treba, nit te pitaju kako si, jesi dobro, šta ima novo... Pogotovo ako ih ti stalno zoveš da se malo vidite a oni nikad ne mogu iz xy razloga. Pa valjda sat vremena u mjesec dana možeš izdvojit za tu osobu, ako je stvarno smatraš prijateljem, zar ne? eek

Da ne govorim tek o popularnosti preko fejsa! Čim neka osoba ima više lajkova na neku sliku od tebe, odmah ti je smrtni neprijatelj, kao da ti je poklao familiju ili nešto, a uopće ne razmišljaju o tome šta ti lajkovi zapravo znače. Ja nikad nisam imala ne znam koliko lajkova, nit me to baš brinulo, ako se ljudima ne lajka, ne lajka im se, nekima se sviđa, nekima ne, ali ako ne lajkaju ne znači da misle da je slika odvratna, gnjusna ili da nije dovoljno dobra za njih, jednostavno im nije VAU i to je to. A one cure koje imaju preko 500 ili 1000 frendova i isto toliko lajkova na slikama s bočicom pudera razmazanom po licu i haljinicom koja joj jedva guzicu prekriva i dekolte do pupka, to su ili lajkovi od istih takvih best frendica ("Kako si pwediwna, koka moja, WTPPPPPPPPPNNCS <3<3<3<3 :* :* :*") ili od 'jebača' ("Koja guza, zabio bih ti ga, uff..."), a one na to samo šalju srčeka i pusice, misleći da su 'kul', pogotovo klinke od 14, 15 godina. Iskreno, ja ću rađe da mi netko na sliku napiše "Ružno si ispala" nego "Uff, al bi te..." Moja najgolišavija slika na fejsu je s mora, u faking kupaćem, i ne, nisam ju stavila kako bih pokazala svoje 'sexy tijelo' nego jer sam bila s frendovima na moru i jer sam željela podijelit te slike s njima (ili oni samnom, w/e) rolleyes

Uglavnom, my point is, pravi prijatelji nisu oni koji ti šalju srčeka po fejsu, taggaju te u nekoj prastaroj slici sa komentarom "Fališ mi", a kad god ih pitaš da se ekšuali nađete, oni imaju važnijeg posla. Ja znam da ću brisanjem fejsa izgubit neke ljude, ali ono šta je najbitnije - oni koji mi ostanu, za njih ću znat da su oni pravi i da na ću na njih uvijek moći računati. Bit će ih manje od 10, već točno znam koji su to, ali makar ću znat na koga ću se moći osloniti u životu.

- 20:38 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.01.2012.

Growing up is hard...

Vratih se ja nazad!
Nakon dugo vremena, sjetila sam se da bih mogla nešto i napisat. Upravo su me naživcirale određene osobe, ja se nadam da ću ih uskoro izbacit iz života, mislim da ću to uskoro doznat, ali zasad ih samo mogu držat na distanci, mislim da će to bit dovoljno. Tek za ne znam koliko godina shvatit će da sam bila u pravu (ako se imalo opamete). Ali dobro, glupe ljude ne možeš ništa naučit, a ja sam bila glupa šta sam uopće pokušavala... Ali dobro, imam i ja dane kad jednostavno ne mogu držat jezik za zubima pa ispadnem "glupa" zato jer sam u manjini, ali nema veze, navikla sam se na to, kao da mi te osobe nešto znače u životu.
Pored svega toga, u zadnje vrijeme kao da djeca postaju sve gluplja i gluplja, a cure sve droljastije i droljastije, iako ne znam kako je to moguće! Čitam random statuse i gledam random slike (Sliksoni FTW) i ne vjerujem svojim očima... Zadnje šta sam vidjela, dečko i curica, ako imaju 10 godina, na slikama glume da se seksaju! Onda statusi od mulica koje su tek ušle u pubertet: "Želim te, znam da ti želiš mene", "Znam da sam ti bila najbolja, nijedna nije kao ja", a da ne spominjem tek rječnik... Dobro, priznajem, nisam ni ja baš bila oličenje pristojnosti, ja i sad dosta psujem, prije sam znala i po fejsu (bila sam poprilično buntovna i ogorčena kao tinejdžerica, da, svjesna sam toga i sramim se toga i stvarno mi je žao svih koje sam povrijedila u to doba, nisu zaslužili, nadam se da su mi oprostili, pogotovo cure s mažoretkinja i par osoba iz srednje), ali sad sam shvatila da fejs zapravo na neki način izvlači ono najgore iz nas, prikazujemo svoj život u drugačijem, boljem svjetlu nego što zapravo je, dokazivanje da smo bolji, stavljamo samo slike na kojima smo dobro ispali, da ne bi netko slučajno vidio kako izgledamo bez šminke kad nam se baš taj dan pojavio ogroman prištić na licu i, naravno, potajno se nadamo da je onu curu koju ne podnosimo ostavio dečko ili joj se desilo nešto što bi moglo utjecati pozitivno na nas. Da ne pričam o stalkanju bivših i nadanju da mu je život mizeran i ne znam ni ja šta. Znam, to je grozno, ali mislim da smo svi nešto od ovoga bar jednom pomislili/napravili? Btw, ne, ne stalkam svog bivšeg, s jednim sam u savršenom dobrom odnosu, a drugi me odlučio ignorirati kad sam našla novog dečka, tako da me iskreno nije briga šta mu je sa životom i nadam se da je našao novu curu koja će trpjeti one gluposti koje ja nisam više mogla (isto tako se nadam da joj neće radit nikakve gluposti!) Btw, već vidim njegov komentar na ovo: "Šta ova izmišlja? O kakvim glupostima priča?" Priznajem, nisam bila savršena cura, imala sam i ja svojih mušica, ali bogami nije ni on bio svetac. Svatko radi pogreške, samo se nadam da je on naučio iz njegovih kao što sam i ja iz svojih.
Evo, mogu iskreno reći da sam ja svjesna (skoro) svih svojih pogrešaka koje sam ikad napravila, bilo namjerno ili slučajno, ponavljam - nitko nije savršen, svatko ima neko razdoblje u kojem misli da je najpametniji na svijetu, pa nakon nekoliko godina shvatiš u kakvoj si zabludi bio... Ja sam pred nekoliko godina isto mislila da sam popila svu pamet ovog svijeta, ali sad vidim koliko sam u krivu bila.
Istina je što kažu - što si stariji, to više shvaćaš koliko malo zapravo znaš.

- 12:14 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.10.2011.

Faking vjetri!

Poštovanje! Vraćam se nakon kojih mjesec dana ne - javljanja, zbog okupiranosti moje sobe i moje privatnosti, ali eto, rekla sam da ću pisat i, kao šta vidite - pišem! Pišem, pišem i samo pišem! Dobro, u proteklo vrijeme sam malo i crtala, ali trenutačno pišem. I napol ležim u krevetu. Sa glupim herpesom na ustima. I prijetim ljudima da ću ih poljubit ako budu bili naporni (neš ti prijetnje...) I tako. A preko dana vozim (osim danas jer sam se na pol puta do Čavli smočila i mislim da mi se tenisice još uvijek nisu osušile). A danas sam čak i učila, nakon godinu, dvije. Budući da sutra imam ispit, bio je red da počnem učit, i mogu reć da sam naučila! Donekle. Valjda. Pitajte me nešto o tijestima, fondanu, tortama (ok, do torti još nisam došla, rađe nemojte još...) Skužila sam da stvarno više naučim kad mi neka muzika svira u pozadini! Inače ful teško pamtim stvari, ali ovih dana sam učila uz tihu muziku i mogu reć da sam stvarno dosta toga zapamtila! Ili je to samo zato jer me ovo actually zanima? Nvm, bitno da ću ja sutra rasturit! Optimizam, FTW!!!
A vani i dalje puše pa puše pa puše... Jučer sam imala osjećaj kao da je more iza moje sobe, a ne šuma, bar po zvukovima. Ne znam kako me taj vjetar podsjetio na more, možda sam bila tako umorna da sam počela halucinirati? Znam da sam u utorak na probi skoro počela jer sam bila umorna i vrtilo mi se (pa ti radi okrete!), ali pretpostavljam da je to sve od ove nagle promjene vremena, uvijek me glava boli i vrti mi se kad je ovakvo vrijeme... A kad bolje razmislim, mislim da su mi ipak Tarini noodlesi naškodili u utorak. Ali preživjela sam! I onda sam još srela Igorića i Nevenu kad sam izašla iz dvorane! Ja idem prema stanici od 7 i čujem netko trubi i vidim auto kako se zaustavlja. Gledam prema njemu, a ne vidim niš jer je mrak, otvore prozor i čujem Igorića 'Tamara!' i vidiš Nevenu iza kako se smije! I jedno 2-3min su stajali nasred ceste dok smo pričali i mogu reć da su me ful oraspoložili kad sam ih vidjela!!! smijeh
I sad ful razmišljam o tome kako da ovo privedem kraju jer bi me Dragi uskoro trebao nazvat, a, iskreno, ne znam o čemu da pišem više... Trenutačno mi je na pameti slastičarstvo i to kako ću položit da se više ne moram močit po ovakvom vremenu kao danas! A ako budem nastavila ovako, mislim da ću se namočit još ovu jesen...Faking vjetri! (some1 will kno wink)

- 22:30 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2011.

Svakidašnji nosovi

Evo mene opet nakon 15minutnog mučenja s ovim Vip internet stikom (koji je svo to vrijeme lovio mrežu) i mene koja sam ga nestrpljivo čekala da ju ulovi! Ah, takav je život nas koji živimo u pripizdini, nije lako... Mislim, nije da mi kompić radi 2 metra od mene, ali nema veze, na netbooku mi je lakše pisat, a kompić mi je više za fejs i surfanje itd.

I da, javljam vam se nakon nekog vremena, sa svojim sada još šmrkljavijim nosom nego inače i boli u ramenima (jeij prehlada!). Protekla dva dana sam provela u kući, jučer me Dragi cijeli dan tetošio, a danas sam se morala pobrinut sama za sebe! Iako mi je jutro počelo ne tako bajno, ostatak dana se baš i nisam nakihala, jedino šta su mi ispucale usnice a i nos od ove prehlade, ali nema veze... Kao da nisam navikla na svakodnevno kihanje i puhanje nosa, većinu vremena mi je to normalno, ali ponekad me tako zna naživcirat da doslovce počnem plakat od muke. Mislim, pa kako da se osjećam kada se moram pomirit sa činjenicom da skoro svako jutro kad se probudim kišem i pušem nos? Kad se probudim i želim možda još malo spavat jer MOGU, ali ne mogu jer me kihanje toliko razbudi da nikako ne mogu zaspat, a imam vremena nekoliko sati do nečega šta moram napravit ili nekamo ić. I tako mi je skoro svako jutro! I onda se ljudi pitaju zašto mrzim probe subotom ujutro, probaj ti trčat dok te nos peče cijelo vrijeme... Noćas sam se probudila ne znam ni sama točno kad, ali se sjećam da sam imala užasnu potrebu da ispušem nos ili nešto, ali nisam htjela jer sam znala da će mi samo bit još gore pa sam trpila i trpila i trpila, a nisam mogla zaspat. Onda sam shvatila da mi Dragi leži na leđima i da mu je desna ruka ispod kušina (i mene) i da mi je ovo savršena prilika da mu se uvalim u naručaj bez da se ugušim (inače kad tako legnem ne mogu disat, a tada je ležao nekako drukčije), pa sam se okrenula, ugnjezdila i lijepo zaspala do 6 ujutro (kada mu je brat morao u školu). Mislim, zaspala sam ja nazad do 7 i pol, ali bila sam budna tih 15tak minuta. Bitno da sam ja instruktoru javila da ni danas ne mogu na vožnju (jer nisam znala u kakvom ću stanju bit), a kad sam došla doma uopće nisam ni kihala ni ništa! Samo me peče nos, ali nema veze, proći će. Nadam se da će mi do subote proć ta ispucalost jer ne znam kako ću stavit ruž ako mi usnice i dalje budu bile ispucale! tuzan

Uglavnom, današnji dan sam provela poprilično kreativno i malo usamljeno (ako izuzmemo činjenicu da mi je mama svako malo upadala u sobu, ne znam koji joj je vrag bio danas), ali uspjela sam ga preživjet! I ne, danas neće bit nikakvih mojih pametovanja i dubokoumnih monologa sa samom sobom, stoga svima vama koji ste samo to čekali poručujem: better luck next time! Danas sam previše žnj i omamljena mirisom wc papira od jučer da bih sipala nekakve mudrosti. Hvala i doviđenja!

Odabrao: Đelo Hadžiselimović
Zahvaljujemo na pozornosti i do čitanja.

- 20:49 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2011.

Vrijeme...

Znala sam da će danas bit neki žnj dan. Kao prvo, jučer sam bila na onoj večeri s bivšim 8. b i vratila se doma oko 2, a ujutro je bilo ustajanje u 7 i pol. Nisam ništa jela do ručka u 2 i skoro sam se srušila dok sam došla do doma, s tim da je nastup bio relativno dobar, osim šta sam sjebala kako i uvijek sjebem - bacim štap, razmišljam 'Šta bi bilo da ga sad ne ulovim?' i prvi puta mi sklizne uz ruke a drugi put mi se odbije od palca... Odlično... headbang

I tako sam doma pojela prefinu paštu u šugu od vrhnja, pancete i gljiva (koje se stvarno nisu osjetile!) i cijelo popodne igrala igricu na netbooku, dok je mama na kompiću 2 metra od mene igrala drugu igricu (uz šta smo slušale glistu). Onda mi je oko 5 i pol došao gušt na palačinke pa sam napravila dvije ture i, mogu reć, ispale su mi božanstveno! Mislim da mi NIKAD dosada nisu OVAKO dobro ispale! Skoro sam se ugušila u njima, mmm... njami

Ali cijeli dan sam nekako bezvoljna, doslovce kao da dio mene fali... Pa, mislim da na neki način to i jest istina... Naime, Dragi mi se trenutačno nalazi u Bohinju sa mojom omiljenom muzikom i zabavlja se, a budući da ga ovaj Tele2 zajebava s pretplatom, mobitel mu je isključen, za svaki slučaj da mu ponovo ne bi masno naplatili za to šta je prešao granicu, pa se ne čujemo do sutra navečer. Znam da većina ljudi vjerojatno misli da pizdim zbog ova dva dana, ali jbg, ja sam se jednostavno naviknula da budem s njim i uz njega najbolje funkcioniram i najbolje se osjećam...

A šta se tiče jučerašnje večere, ne znam točno šta da kažem/napišem. Bilo je dobro, ništa sad posebno, ali bilo je lijepo vidjeti neke ljude ponovo, pogotovo one koje ne srećem. Neki su se promijenili, neki ne, neke mi je bilo drago vidjeti, a za neke mi je drago šta više nismo u kontaktu. Jedna osoba me pogotovo razočarala, a za jednu mogu reć da se promijenila/o nabolje te mi je drago zbog toga! Ali sve u svemu, svi koji su bili jučer u Gradu ostali su više manje isti, i dalje imaju neke svoje fore, svoj način govora, zajebancije... Te stvari se očito ne mijenjaju... A ja? Ja ne znam koliko sam se točno promijenila u ovih 5 godina, ne znam koliko su oni vidjeli tu promjenu na meni, jesu li me jučer doživljavali kao onu razmaženu mulicu koju su upoznali u osnovnoj ili su me možda odlučili gledati kao osobu kakva sam sada? Ja znam da sam njih pokušala gledati kao odraslije, ozbiljnije ljude, ali sam shvatila da je to ponekad nemoguće, jer koliko god da se trudiš prikazati ih sam sebi takve, uvijek ih pamtiš onakve kakvima si ih upoznala i kakvi su prošli kroz tvoj život... Stoga pretpostavljam da su me sinoć i dalje gledali kao onu curicu koja je odbijala nositi traperice, smijala se i plakala za svaku glupost te najviše od svega - koja se nije znala zauzeti za sebe. Istina, ni dan danas to nisam usavršila, samopouzdanje mi leluja između granice gdje me nitko ne može povrijediti pa sve do dna na kojem mogu bilo kome dopustiti da povrijedi sa malo grubljim tonom. Još uvijek sam naivna i bolno iskrena osoba koja iza sebe ima isto tako bolne uspomene koje su je s vremenom, nakon šta ih je prebrodila, uspjele ojačati i napraviti je osobom kakva je danas. Ja nisam savršena, niti ću ikada biti, ja sam osoba koja se traži, traži svoju sreću i traži samu sebe, onu sebe koja je još uvijek negdje sakrivena, ali se sprema izaći. Možda ne još, ali kada bude vrijeme. Vjerujte mi, vidjet ćete ju.

- 20:45 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2013  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)

Inače...

Čudne misli naizgled obične propale studentice...

~ You can let your life bully you, or you can fight back. It's your choice. ~

Stari blog...

http://tammyca.blog.com
http://tammyca.blog.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se